bezdan

Mrzim samocu,, ustani,,,sjedi,,,opet ustani,,,pa opet sjedi,,, strasno,,, onda na tu samocu dodam malo muzike,,,nesto od mog Balasa ili cak neke tipa "Kida me",,i slicno,,
i onda me jos vise kida,,, i jos vise boli,,,
samoca,,,,kako samo ruzno zvuci sam pojam,,,samoca,,,
nisam sama,,,ne zelim biti,,,ikad u zivotu,,,ali sam sama,,,
i onda razmisljam,,, samoca me na to tjera,,
kako bi volila da si ovdje,,, da zajedno uzivamo,,,da znam da nisam sama,,, da imam tebe,,, volila bi da me nekad zagrlis i kazes ja sam uz tebe,,,
to mi fali,,, i kad nisi tu da mi kazes nesto slicno tome,,,
boli me,,,znam da trebam biti jaca,,, ali to me cini slabijom,,,
nemam snage za daljinu,,,nemam snage za samocu,,,
nemam snage vise ni da molim,,,
ti sutis,,,ja razmisljam,,, ne mogu da podnesem to,,,
zeljna sam tebe,,,, zeljna sam toplih rijeci,,,
zeljna sam tvoje ljubavi,,,
a to vise ne zelim biti,,, zelim da se i kad sam sama osjecam sigurno kao kad sam s tobom,,,,
da te osjecam sa sobom,,, da znam da mislis na mene,,, da znam da i ti isto zelis,,, da me volis,,,da budem sigurna u to,,,
ali nisam,,,
fali mi to,,, falis mi ti,,, fali mi one nase ljubaviii,,,,
odvratno je to koliko te volim,,,
bojim se,,,,

Svaki put sve vise,,,svaki put ponovo,,,svaki put jace,,,svaki put te zavolim,,,
Neopisivo,,,sebi sam postala stranac,,,
Ponekad pomislim da ovo nisam ja,,,
Nikad nikog nisam  znaka voljeti ovoliko,,, nikad nisam
znala da sam sposobna za ovakav osjecaj,,,
Znam da grijesim ponekad,,,ali ja sam samo covjek,, govorim,,
ne mislim,,, osjecam,,, osjecam da ne bih mogla bez tebe,,,
i bojim se,,, da te ne izgubim,,zbog toga pricam,,ustvari lupam,,
samo da budes tu uz mene,,,
Volim te,,, sve mi se opet svodi na to,,,svakog dana,,,sata,,,,,
minute,,,VOLIM TE,,,
A kad nismo skupa pozelim te toliko da bi u jednom trenutku sve ostavila i krenula tebi,,,da nikad vise ne budemo daleko jedno drugom,,,
Volim te kad mi kazes "Ako dodjes necu te pustati,,nema ici od meneeeee",,,,
Tada sam najsretnija,,i tada te zavolim opet,,, po hiljaditi put,,
te zavolim,,,,i krenem nazad,,tuzna,,,ali ipak sretna,,,jer znam
da se imam kome vratiti,,da ces biti tu,,,
da ces me voliti,,,
Koliko god ja da se zadrzim,,, ti ces shvatiti,,,i cekati,,
da ti doletim u zagrljaj,,,znam da hoces,,,
Da,,onaj zagrljaj koji samo ti znas pruziti,,iz kojeg nikad ne pozelim izaci,,,,
i opet te zavolim,,,kad me onako jako zagrlis,,,
Volim,,,,

Koliko mi ljubavi treba da sve ovo prodjem,,, i da ostanem s tobom,,,

Volila bi da imam samo ljubav,,, a da nemam ponos,, da nemam inat,,, da nemam ni trunke pameti,,, da je sve kod tebe,,, a kod mene samo ljubav,,, ali ne,,,neke stvari ne mogu,,,

Niti da shvatim,,,niti da podnesem,,, osjetljiva sam,,,sve me zaboli,,,,jako,,, kida me,,,

A ja i dalje tvrdoglava,,, ne zelim da slusam,,,ni tebe,,, ni svoje srce,,, u tom trenutku,,,

Bitno je samo ono sto ja vidim,,, ono sto ne zelim,,,ono sto necu,,, ono sto ne mogu da podnesem,,, ja vidim ono sto me boli,,,dalje od toga ne vidim,,,niti imam snage da gledam,,,

ali ti,,,ti si nesto posebno,,,,ti u meni ispravljas krivu drinu,,,ti u meni okreces sve,,,

kad sam s tobom,,,ja sam samo ja,,, ona prava,,,potpuna,,,ja,,, zato se i osjecam ovako,,,

kad sam s tobom ne fali mi nista,,, i ne treba mi niko,,,

zato bi  ja za tebe promjenila sve,,,,sve sto zelis ja bi barem pokusala ako ne bih mogla da uradim,,,pokusala bi,,,trudila bi se,,,sve za tebe,,,,

ali i ti si mi potreban da mi pomognes,,,, da me shvatis,,, i da budes uz mene,,, i da mi ne lazes,,,,sve mogu podnijeti,,,to ne mogu,,,ne mogu da shvatim da ni ti meni ne vjerujes da mi je stalo,,,da na zemlji postoji koliko milijardi ljudi,,, i da svi oni ne mogu tebe da zamjene,,,

ali ne znam kako da ti dokazem,,, ako neces da mi pomognes,,,,

pomozi mi,,,probudi me,,, da budem samo tvoja,,, i da ti pokazem koliko te volim,,,

falis mi,,,,rekla sam ti vec milion puta ali moram opet FALIS MI,,,, toliko da me boli,,,,
fali mi,,,da mi prstima prolazis kroz kosu,,,
fali mi,,,da me lagano poljubis,,,
fali mi,,,da me uzmes za ruku,,i da se nasmijes,,
fali mi,,,da me gledas sa zanimanjem dok puno pricam,,,
fali mi,,,da mi pokazes gdje grijesim,,,
fali mi,,,onaj osjecaj s tobom,,,ono kada se ponasam kao dijete,,,
nisam te vidjela dva dana,,,i vec mi sve to fali,,,
kada bi sad neko rekao da mi moze ostvariti samo jednu zelju,,,ali samo jednu,,,,ja bi trazila da vidim tebe,,, bar na tren,,, samo da te pogledam,,,samo malo,,, jer falis mi,,,vec,,,
kada dodjem kuci,,,osjecam se kao da nemam nikoga,,,
osjecam da sam potpuno sama,,, osjecam da sam prazna,,,
sve to osjecam kad nisam s tobom,,, ma falis mi,,,,
kad nisam s tobom trazim te u prolaznicima,,,,
kad nisam s tobom trazim te u svojim ocima,,,,u odrazu ogledala,,,trazim te,,, u svima,,,u sebi,,,

svaki put kad moram da krenem,,,,bojim se,,,
bojim se toliko da bih zaplakala,,,,bojim se da cu te izgubiti,,,
bojim se da te nikad vise necu dodirnuti,,,da te nikad vise necu poljubiti,,,
jako se bojim,,,
ne zelim da mi postanes dalek,,,,ne zelim da te izgubim,,,,
kako da se borim???

Lezim i razmisljam,,,o tebi,,,,sjetih se kako mi je „neko“ jednom

rekao da sam pesimista koji pokusava da bude optimista,,,slatko sam

se tada nasmijala,,,sad mislim da je to tacno,,,,mislim da previse razmisljam

o svemu,,,o sitnicama,,,razmisljam o tome,,,grijesim li,,,,jesam li ja kriva,,,

kako ispraviti nesto,,,i uvijek dodjem do onoga „ma bice bolje“,,

tako s tobom,,,daleko jesmo,,,, ali ne toliko daleko da bi ja patila,,,

necu da patim,,, hocu da te imam,,,hocu da te zelim,,,hocu da uzivam,,,,

zivim ovdje daleko,,,ali ipak sam samo TVOJA,,,,

i ti koji zivis tamo daleko,,,,ipak si MOJ,.,,,

ja mislim da je nasa ljubav u nasim srcima,,,gdje smo zajedno,,,

gdje smo blizu,,,gdje smo JEDNO,,,,

kad nisam s tobom,,,ipak jesam,,,, sve svoje vrijeme iskoristavam da

mastam o tebi,,kako te gledam,,,kako te mazim,,,kako te gnjavim,,,

i tek tada kad smo daleko shvatam koliko te zelim,,,,

Trebam te,,,i kad nismo blizu,,,treba mi da znam da mislis na mene,,,

Treba mi da znam da smo jedno,,,

Treba mi da mi sve to ponekad kazes,,,

Treba mi onaj osjecaj da sam zeljena,,,,stvarno mi treba,,,,

Znam da i tebi treba,,i zato ti kazem,,, da te u svojim mislima,,,,

Svakog trenutka,,,,zelim,,,mazim,,,,pazim,,,cuvam,,,,i najvise ljubimm,,,

O tebi bih trebala napisati knjigu,,,toliko zasluzujes,,, ne samo jedan mali post,,,

Zasluzujes puno vise,,,,

Tvrdoglava sam,,pomalo sebicna,,,ali sam uvijek bila otvorena,,,uvijek si mi bio sladak,,,

A sada ,,,sada mi je iskreno stalo do tebe,,,i sada opet sve znas,,,jer ja ne sutim,,,, sve ti kazem,,,moram,,,,takva sam,,,

Ovoga sam se bojala,,,da mi udjes u srce,,, zato sam bila i gruba,,i bezosjecajna,,, da bih te udaljila od sebe,,,nisam htjela da se opustim,,nikad,,,,

Jednom,,,samo jednom sam popustila i usao si mi u srce...tako brzo,,, znala sam da ce tako

biti ako te ne odbijem,,,ali nisam mogla da te odbijem,,,nisam vise mogla da glumim,,,, ne mogu,,,

Ti si onaj koji naglasava sve moje lijepe osobine,,,tako slatko,,,njezno,,,, i lijepo,,,,

Ti si onaj koji pomaze da ispravim svoje greske,,,opet njezno i slatko,,,lijepo,,,,

Ti si onaj koji me pazi,,,ti si onaj koji me mazi,,,ti si onaj koji me opet cini djetetom,,,

Ti si onaj koji me cini sretnom,,,zadovoljnom,,,,

Ti si onaj koji me ljubi u celo,,,ti si onaj koji me NAJJACE zagrli,,,,

to samo ti znas tako,,,

Ja sam tu,,,,da li je kasno,,,,ne znam,,,uz tebe sam,,,gdje god i kakogod,,,,moje misli su samo s tobom,,,ja to mogu i ja to hocu,,,,

da li ti mozes,,,i da li ti hoces,,,ne znam,,,ali ja sam i dalje s tobom,,,

svaku noc zaspem s tvojim imenom u mojim molitvama,,,,

ljubimmm,,,,,

prosle smo zajedno puno toga,,, zgode i nezgode azre i almine,,,samo kad se sjetim,,,
bile smo spremne svijet naopako okrenuti samo da istjeramo svoje,,, ne znam sto pisem bile,,, i danas smo spremne,,,
ja ne mogu zamisliti dan da ne odem kod nje u radnju,,,ne znam je li to sada postala navika,,, ili odem cisto da sebi popravim raspolozenje,,,bit toga je da iz njene radnje uvijek izadjem raspolozena,,,
pocele smo od igranja gume,,,i pravljenja frizura,,,pa preko prve zapaljene cigare,,, prvog bjezanja iz kuce,,,sve zajedno,,,i sve dosad,,,sad smo "odrasle"...ali i dalje nam je jednako zanimljivo...
ona je osoba koju kad upoznate morate zavoliti,,,ona je osoba s kojom nikad nije dosadno,,,
ona je osoba koja uvijek saslusa,,,ona je osoba koja ce uvijek pomoci...
iako ona to rijetko pokaze,,,znam da me voli,,,i da sam joj najdraza rodica...hehe....
ja sam njena "cista savjest", kako to ona naziva,,,koju ona nikad ne poslusa,,,ali bitno je da saslusa,,,
ima ona svojih nekih musica u glavi,,koje odmah zaboravite kad ste s njom....
ono sto je najzanimljivije...ona je osoba koju ni u cemu ne mogu odbiti,,sreca moja pa nikad od mene ne trazi puno,,,ponekad neku casicu alkohola,,,ja inace ne pijem,,ali nju odbiti ne mogu....
ipak je skromna,,,ja je puno volim iako to ne govorim,,,i sretna sam sto je imam u zivotu...
koliko smo sposobne zajedno mozda nekad i ostvarimo nas san da postanemo milionerke....:-)

„I neka mi nebo ne uzme za zlo,,,,ali ti si jedino cemu se nadam...“

I neka mi niko ne zamjeri,,ne mogu protiv sebe...pokusala sam...da ne mislim..

Da se udaljim...ali nesto me vuce..jos nisam sigurna sta je to...ali sam sigurna da je

Jace od mene...puno jace...

Pokusala sam da idem svojom glavom...ali srce nije dalo...govorila sam,,,

Zaklela se da ovaj put bjezim...ali nisam..ostala sam..pored tebe..

Ostala sam da gledam kako je sve onako kako ti zelis...

Kad ti se prica...i ja pricam...

Kad ti se gleda...i ja gledam...

Bila sam rekla „ne“...ja te nisam mogla gledati tako pjanog...kako te ljubi...

Ona...ta nemoralna...ta prljava...odvratna...uzasna...ma najgora...

Nisam mogla da gledam...

Vidio si to...sigurna sam da si vidi,,cim sam pobjegla,,,okrenula se...

Znao si da to ne mogu...sve mogu,,,ali da te gledam kako propadas...

To ne mogu nikako....

Ali opet sam se vratila...kazem opet...jer pokusala sam vise puta...

Ali nisam mogla bez tebe u svojoj blizini...zelim te...

Zelim da ti pruzimm ruku...da se zajedno uzdignemo...

Uhvati je...molim te....

28.09.2007.
jutro...ja nenaspavana...ocajna...tuzna...nikad losija....
dozivih preokret u pet minuta...polozih najtezi ispit... sve se promjeni...starci nikad bolji...ali jos nije sve potpuno....
vece....ucini me najsretnijom i najpozeljnijom....iako znam da to nisam bila,,ON...bivsi,,govori mi,podize samopouzdanje....drago mi je..sto me jos zeli,,,i pamti po dobrom,,ali ja njega ne,,ne zelim ni djelic njegove paznje,,,,zeljeh TEBE...jako,,nikad u zivotu jace,, i bas si tad naisao,,drago ti je bilo sto sam ti stajala na putu,,nikad mi se ljepse nisi nasmijao...i ja nikad sretnija nisam bila...opet si sve probudio, sto nisam htjela da uradis..neka si...ucinio si me sretnom..ne sretnom,,vec presretnom,,podgrijao si mi sve nade koje su bile nestale, doveo ih do najveceg nivoa,,svojim pogledima,,razgovorom,,zapecatio si mi jedan od najboljih dana u zivotu,,i u mojim snovima si bio kad sam zaspala....
29.09.2007.
jutro..probudih se sretna..nasmijana,,,nikad bolja...imala sam prelijep san...TEBE...
"ja napokon skupila hrabrost,,,govorim ti da si sladak,,,i sve lijepo...a ti mi odgovaras isto",,znam samo sam sanjala,,ali nada je i dalje bila tu,,,
vece....nikad se ljepsom nisam osjecala,,,sve se preokrece...
TI  odsutan,,negdje u svojim mislima,,stojis tu,,pored mene,, ne pricas,,nema me,,nestala sam,,,kao i svaki tracak one moje velike nade od juce,,grijesim,,ne znam da ti pokazem koliko te zelim,,ni TI nisi kao sinoc,,daleko si,,,pecatis i danasnji moj dan,,
ali na tuzan nacin,,odlazis da i ti sanjas,,placem,,moram,,,ma neka,,nisam odavno,,moram da se isplacem,,,,
mozda me sutra ceka bolji dan,,,,,,,,

uradila sam nesto...nesto sto nikad ne bi volila da meni neko uradi...da budem nebitna...

glumila sam...i odglumila...da mi je lijepo...da mi je stalo...da mi godi...sto me ljubi..grli...i dodiruje...

trebalo mi je malo toga....

pjeva Dino "ti nikad nisi ni u sali u ljubavi sa mnom probala..."..ti u mojim mislima....ja tuzna...on je tu...neko...nije bitno "ko"...srce mi se slama...treba mi....dodir..zagrljaj..toplina...

"al neke se noci naprosto dogode,

neke te oci do smrti pogode"...i zaista je tako...

samo se dogodi...ne upravljas time...sad mi je zao...prvo sebe...

pa onda njega..."nebitnog"...nisam osjecala ono sto on osjeca i necu nikad...dala sam laznu nadu...glumila...njemu..."nebitnom"...

zao mi je...jako mi je zao..sto sam u svakom trenutnku mislila na tebe...sto me svaka pjesma podsjecala na nas...zao mi je sto sam osjecala tvoje prisustvo....stalno...u sebi...

zao mi je sto sam zeljela da me neko drugi grli...ljubi...i dodiruje.

neko "bitan"...neko "bitniji"...neko "najbitniji"...

zao mi je sto sam zeljela tebe....

Htjela sam sve da ti kazem...u jednom

trenutku...ali kasnije nisam imala hrabrosti...

Bojala sam se..sebe..svojih osjecaja...tebe...smijao bi mi se...znam...

Da sam ti rekla da si u meni probudio sve najljepse osjecaje kad sam te vidjela...

Znam...smijao bi mi se...

Da sam ti rekla da si mi najljepsi na svijetu...

Znam..smijao bi mi se...

Da sam ti rekla da toliko zelim da se savijem u tvoj zagrljaj...

Znam...smijao bi mi se...

Da sam ti rekla  da toliko zelim tvoju blizinu...

Znam...smijao bi mi se...

Da sam ti rekla da zelim da me dotaknes..

Znam...smijao bi mi se...

Da sam ti rekla da te volim...

Kako bi mi se tek tad smijao...ne zelim da znam...

Nije trebalo biti ovako...nisam ocekivala ponovno budjenje osjecaja...

Pomalo se bojim...ali jaka sam ja..znam..proci cu ja ovo..

Sabrano i polako..proci cu...

Evo me....nisam odavno...desavanja je bilo...svakakvih... pa da napisem u crticama...

.....ono sto me najvise ucinilo sretnom u ovom periodu je  fakultet....dala sam uslov odmah na pocetku ispita...tako da sam preponosna na sebe...i zbog toga mi je ljeto ranije pocelo...

.......jedan period sam bila jako usamljena...straci na odmoru...na putovanju...sestra daleko...ja sama...to me malo rastuzivalo....ali proslo i to.....

....onda sam ja bila malo na odmoru...ljepota...planina....jezero...vikendica...sedam dana odmora sa prijateljicom...ocekivala sam i psihicki odmor....ali ne....

....jos jedan prolaznik kroz moj zivot....slatko je bilo..zabavno...interesantan...zanimljiv... i nadasve lijep i zgodan muskarac...ali....nije ono sto ja trazim...nisam nas mogla zamisliti skupa....ipak da kazem malo me oraspolozio...uljepsao ljeto...drago mi  je da sam ga upoznala....

.....a sad opet dalje nastavljam...kao i uvijek sama... to najbolje znam...najbolje mi ide... svaki problem lakse podnosim....to ja samo tako mislim....to je samo navika... teska navika....

....i jos nesto..posveceno samo mojim mislima...neshvatljivo...“ ne znam sada kako se ponasati...kakva biti....s kim i gdje...ne znam...mastam kako ce sve izgledati..kako cu ja izgledati....sta reci...ne znam...da....tada...bas tada...ne znam“

Gledam te, gledaš me,
Ma koga vraga samo čekamo?
Ajde brzo vrijeme teče, umire,
Ajde brzo budi blizu voli me.
Zaboravi teške riječi, što su među nama bile.
Nemogu čekat, nemam mira, nije vrijeme da se način bira.

Mogu udarati glavom od zid,,ali zid se nece pomjeriti...

Zato je bolje biti opusten i nista ne raditi...

Nema nikakve pomoci... ja ne mogu uraditi nista...nemam snage..

Ti bi mogao uraditi...ali ne znas da mozes...

Ja ne mogu da ti kazem...ne mogu cak ni to...

Neka ovako ostane...sve u Bozijim rukama...

Lakse mi je tako..savjest mi je cista...

A i ja se lakse osjecam...

Sad mi toliko fali svega da se pitam je li bolje uraditi nesto sto dosad nisam nikad, da bi bila sretna...ili biti ciste savjesti, ne rizikovati, hodati podignute glave...i ostati u neizvjesnosti...

Promjenim misljenje svakih pet minuta...ne znam....

i sta sada?? nemam o cemu da pisem...
mozda da opet napisem da mogu sve sama,,
da sam se sama i rodila...
da je lijepo i ovako...e pa nije....
nije lijepo ustati svako jutro...i imati samo jednu obavezu....
i samo na jedno misliti...fakultet...
ispiti...predavanja... kafa prije,,,kafa poslije... i to je sve....
treba mi...fali mi...
da mislim opet... o nekome,,,,
gdje je...s kim je...i kako je...
da razmisljam o nama...da li me zeli...
da li me voli....ma ne voli, ne zeli i ne razumije niko....
zato sam i sama...
ali neka barem sam polozila sve ispite na predrokovima....
i to budi srecu u meni....
zrelija sam...pametnija...
ne sretnija...ali ipak sretna....

otisao si...na kulturan nacin...lijepo...mirno....necujno....
bukvalno necujno....
ostadoh....
ostadoh...ali ne sama....
u mnostvu svojih prijatelja....
hvala Bogu....
volim ih sada vise nego ikad.....
nisam sama...
tu su...moji pravi prijatelji.....
podrzavaju me...u svemu....
postuju i vole.....
znam....
svaki dan pokazuju sve vecu ljubav.....
imam je i ja.....
i prvi put da znam sta da radim sa tolikom ljubavi u sebi....
imam kome da dam....
pomoci cu im dva puta vise....nego sto su oni meni.....
ovaj put ne lazem da mi je dobro.... osjecam se dobro...
jedno iskustvo vise....razocarenje....
tesko...prolazi....
sretna sam....
nisam sama...
hvala vam prijatelji moji........

ma prava sam sofercina....
kazu...
i ja dobih vozacku u ruke...
iz prve...
ma svaka mi cast......
jos ne mogu da vjerujem....
da mi neko kupi neko dobro auto pa da se i ja malo foliram...hehe...
ma i ne zelim...tatin golf je ipak najbolji....

"obecavam...da necu misliti o tome".....
ma ne obecavam ja nista,,
nikad nisam mogla protiv sebe pa tako ni sada,,
i meni su mnogi obecavali...
niko niti jedno obecanje nije ispunio...
nisam ni zahtjevala...
uvijek sam mogla sama,,tako i sada,,
sve sam podnosila,,,stoicki....
ali neizvjesnost...
nju ne podnosim...
nju mrzim....
nju ne zelim.... nikada vise...
izmori me...stvara mi bol...
zbog nje tesko disem...
neizvjesnost me drzi uvijek na jednom mjestu...
i to mi smeta...
hocu da znam...da mi je jasno...
pa da se odlucim na koju stranu da pogledam...
kojim putem da krenem....
znam krenucu sama....
to me ne boli....
samo hocu da se pomaknem....ovako ne mogu vise....

"Moj dragi treba mi vremena
da te se ramena svog
ko sneg otresem
srce od kamena, telo bez plamena
da sve to podnesem........."

sjebem se svaki dan par puta..

kad na tebe pomislim.......

trebas mi...

trebas mi kao nikad do sada...

da me zastitis...da me zagrlis...

da me bar na pet minuta odvojis od svega ovoga...

da me nasmijes....da mi bude lakse....

da me utjesis... to mi treba sada najvise......

posljednjih dana...nisam dobro....zasto.?

... ti znas....

posljednjih dana o svemu mislim...zasto?

...ti znas....

posljednjih dana nema te...zasto?

... ti znas.....

posljednjih dana tesko mi je...zasto?

... ti znas...

posljednjih dana...dalji si nego ikad...zasto?

...ti znas...

posljednjih dana molim te... zasto?

...ti znas...to zelis...

posljednjih dana pricam sama sa sobom... zasto?

...ja znam...

kraj mene nema nikoga...

medju ljudima o tome ne pricam....

ni u cemu ne mogu vise naci nista lijepo.....

sve mi je dojadilo... previse vremena...malo zivota u meni...

nema ga bez tebe...valjda ti unosis to nesto...to nesto lijepo... u meni...

zelim da znam..gdje si u svakom trenutku....

zelim da znam... u kojem pravcu gledas... u svakom trenutku....

zelim da znam...sta mislis...u svakom trenutku...

zelim da znam...tvoje snove...svako vece...

zelim da znam...sta u tebi budi osjecaje...

zelim da znam s kim si....u svakom trenutku...jesi li sam??

najvise zelim da znam...pomislis li ikad na mene onako neobavezno...

pozelis li da me poljubis... da me zagrlis... jesam li bitna??

zelim da znam...sta znacim...

znam da zelim punooo... znam da zelim nemoguce...

ne zelim da vrsim pritisak...samo razmisljam sta zelim.....

ne znam sta...da kazem...da pisem  vise...
odavno nemam vise sta za reci...sve sam ti rekla....
sad imam...bojim se..strah me da te ne izgubim... sad...
osjecam...kako nisam tu...kako ti nisi tu...nismo kao sto smo bili na pocetku...
bojim se da su okolnosti ucinile svoje...
ti...ja...prijatelji...daljina...
ipak ni ti...ni ja...ni prijatelji...pa cak ni daljina nisu ucinili nista...
u mene su unijeli samo malo straha...nista vise...
nisu ubili moju zelju za tobom...nisu ubili moje snove.....
moje iscekivanje kad ces mi doci...to nisu ubili....
to ne mogu ni ubiti...sta god da bude...

falis mi...puno...
falis mi...previse...
falis mi....srecoo....danas nesto najvise.......

daljina....
cujem te ali ne vidim....
ceznja....
zelim te dodirnuti,,ali te ne doticem...
ocaj...
sanjam te svaku noc,,a budim se,,tuzno...
grijeh...
gubim vjeru,,a ne borim se,,sa sobom...
monotonija...
svaki dan je isti,,otkad tebe zelim u zivotu...
zelja...
da te grlim,,da te ljubim,,da ti pricam,,da si kraj mene,,,
da i ti isto zelis....
ali ti nisi tu.......daleko si...

Gori vatra..........
 "Adnane sine..mislim da sam lud..."
.
.
.
"znas sine...ja imam jos dvoje djece....."
"imas,,tata..."
"ma nek su ziva i zdrava"...........:((((((((((((((((((

ne sjecam se kad sam bila tuznija...sto po drugi put gledam ovakav film koji me svaki put...ubije....i tuzna sam ovaj cijeli dan..... sto zbog proklete presude... sto mi sestra seli u Sarajevo...i sto gori vatra...tuzna sam....

"SVA BOL SVIJETA JE NOCAS U BOSNI,,,
OSTAJEM DA BOLU PRKOSIM...."......ponovo.....

hiljadu puta na dan...pomislim na tebe...
hiljadu puta na dan...tebe pozelim...tebi se vracam...
hiljadu puta na dan....se izgubim....uplasim...
razmisljajuci kolike su razdaljine izmedju nas....
ali opet hiljadu puta na dan...pomislim kako se ljubis na dobar nacin...
pa pozelim da te poljubim...
hiljadu puta na dan budem tuzna...misleci o tome koliko mi falis...
i kako nisi tu...
ali ipak hiljadu puta na dan budem sretna...
jer onome ko zna cekati sve vremenom dolazi...
cekam te.....sreco...cekamm...

necuuuu....da te zelim
ne mogu...da mislim
ne zelim....da te spominjem...
ne smijem....da se nadam...

"bolje da sesir nemam,,pod njime djavo drema,,,
sneva i izvoljeva,,,djavo mi je kriv..."

"Daleko putujem,,,vetar nudi neke rime,
kupujem,,,pristaju uz tvoje ime,
dva-tri....stiha na dar...."

i stvarno vise...ne smijem...ne zelim....ne mogu...
ma necuuuu....

vezala bih svoje usne za tvoje...
u cvor....
da me uvijek ljubis.....
vezala bih svoje ruke za tvoje....
u cvor...
da smo uvijek skupa,,,da me pratis...
vezala bih se za tebe...

zao mi je...zao mi je sto me uvijek zovnes u onom trenutku...kad sam zivcana... kad sam neraspolozena...kad mi sve...bas sve ide na zivce....
zao mi je sto sam takva...sto imam svojih dana pesimizma....
i razmisljam samo najgore....nije do mene...
i zao mi je....sto u tim trenucima...uvijek naidje neko na koga sve lijepo istresem...neko ko to nikako nije zasluzio...
zao mi je...stvarno mi je zao...jace je od mene....
nemoj mi zamjeriti molim te...

dan je bio grozan.... kisovit...oblacan...mracan....
i ja tako isto...s vremenom...kisovita...oblacna...mracna...nikakva...
sve me nesto pogadja,,,cak i moje same misli...
uvredljiva sam osoba...uzasno uvredljiva....ljudi koji me dobro znaju...
znaju da u tome treba imat granice sa mnom...
nisam sigurna zna li mene moja mama vise....
ona(moja mama): eh ako neces meri(moja sestra) ti nosit ove cipele ja cu???
ja: sto ces ti,,meni se svidjaju ja cu ih uzeti.....(logicno za cipele koje su za mene i moju sestru)....
ona: tiii da nosis cipele od 150 KM.....
ja: :(((((( ne mogu sebi da dodjem...
ona: (shvatajuci sta je rekla)....blago MAMI SVOJOJ....
ja: a blago meni koji sam ja debil...nego azra....haj ti na pijacu....
samo da napomenem...imacu ja...zasluzeno....cipele od 300 KM...
kupicu ih...ne skolujem se radi vas...nego radi sebe...ja sam sobom zadovoljna...i svojim uspjehom.... od prve plate kupujem sebi najskuplje cipele koje nadjem...nije bitno hocu li ih ikad obuti...inat je inat....

jedina si svijetla tacka "ti"... jedina svijetla tacka ovog dana bio je razgovor s tobom... ti si mi uljepsao dan... bar na 10 min... meni je dovoljno...
hvala ti....

tu sam ja...pod istim nebom...s tobom...isti disem zrak....

zamisljam...kako spavas pored mene....
zamisljam...kako dises u snu...
osjecam tvoj miris....osjecam jacinu tvog prisustva...
iako znam da nisi tu...
gledam te...kako lijepo spavas...
u snu se smijes...diram ti kosu...
sretna sam...jer si kraj mene....
zamisljam....samo zamisljam....

Dugo lutala sam sama
i bjezala od svega
Mislila sam bolje je
biti hladnija od leda...

Al' ovaj put bez odbrane
pustam te u moje snove
Sad sam sasvim zbunjena...

Ne znam sta se desava
zemlja je tako daleka
Al' nemam strah od letenja
jer nisam sama....

mislim da sam te sinoc vidjela....stojis u parku...zoves me...govoris mi da dodjem...da hoces da me zagrlis... govoris mi...dodji...poljubi me...
ja trcim..prema tebi...sve brze i brze...priblizavam se... tu sam..u tvom zagrljaju...budim se...razocarana...sve je bio samo san.....

mislim na tebe,,,pozelila sam te,,,postalo mi je vise otrcano....
sreco....
ljubila bi te...do sutra..do prekosutra...ljubila bi te do...   ljubila bi te....
najljepse snove veceras ti  zelim srecooo...

ti si najrazumnija osoba koju znam...ti si najdraze bice koje imam...
ti si najjaca osoba koju znam...
ti si...moja najbolja prijateljica...
lezis..reko bi neko "nemocna"..u bolnici..a meni si i dalje najjaca osoba na svijetu... samo u jednom tvom pogledu ja vidim sve... i povjerenje... i ohrabrenje...i ljubav...i postovanje...i najvece prijateljstvo...iako od silnih infuzija dobro ikako vidis....ali opet imas vremena da me pitas za mene....
tesko mi je da te gledam u tom najgorem objektu na svijetu...
da Bog da ti vise nikad ne trebalo da krocis u njega...

Zasto hoces nazad?? Zasto sada hoces da budes blizu meni...zasto trazis da ti oprostim..

Nemam sta..ne trebas mi...ne mislim na tebe...nikad...ama bas nikad...

Vidis mi srecu u ocima...sjaj..jelde??

To tvoje „oprosti mi“...uputi sebi...sebi si najvise naskodio...

Meni nisi...trebao si misliti ranije...

Ja te nisam nikad volila..nikad toliko da bi trpila tvoje nenormalno ponasanje...

Sad si shvatio...bas mi je drago...nadam se da nekoj drugoj neces praviti sta si meni...

Nekoj koja ce te voljeti...i morati trpiti...nauci se sad...na greskama se uci...

Pa onda iskoristi svoje znanje...shvati da svaka zena koja te voli...vrijedi...puno vrijedi...

Jer tesko je voliti nekog kao tebe..tezak si covjek...zao mi te..

A iz mog zivota se odmakni....za mene je davno bilo gotovo...

Jednom rjecju odjebi covjece vise....

Dani mi se vuku...sumorno...sporo...jedva...
I danas mi sporo prolazi...i juce je sporo prolazilo...
Volim sutra...zeljno svoje sutra iscekujem...
Volila bi da dani brze prolaze...da te sto prije vidim...
A dani... ko da mi se inate...traju...kao nikad dosad...
Predugo...previse...
Sporost dana...ide mi na zivce...ja bi da ubrzam sada...
Kada je dosadno...ja bi da ubijem vrijeme necim...
A kad ti dodjes..da sve ide sporo..tada...
Da dugo uzivam...s tobom..u tvojim rijecima...
Da dugo uzivam u tvojim poljupcima...
Zagrljajima...da uzivam u tebi...
Da sto duze ostanes...kraj mene...

nedostajes mi ti... i ove noci....

Sta da ti kazem....sta da ti napisem...

Inspiracija...nije tu...jeste...tu je... ti nisi... ili jesi...

Ipak jesi...

Dok mislim na tebe...dok te sanjam ti si tu..

Jesi...

Mislim na tebe..precesto...

Pozelila sam te...jos cesce...

Ne znam kako se desilo ..prebrzo si usao u moj zivot...uvukao se...

Potpisao se u mojim mislima...obiljezio ih...kao da si ih rezervisao samo za sebe...uspjeva ti... ne znam kako...ali ti uspjeva...

Mislila sam da ne moze niko biti toliko daleko..a meni tako blizu...

Ne znam...i necu da mislim... sada samo zelim...

Zelim da te sto prije vidim...

POZELILA SAM TE...PUNO....
CAK PREVISE....

mislis da ne znam...mislis da ne znam kako ti je sve zabranjenio...a opet kazes da si sretan... gubis prijatelje...imas samo nju...
znam da ti je zabranila...rekli su mi... ona se time hvali...nemas pravo na zensko drustvo... kaze da si samo njen...prijatelju...
ja sam tuzna...brate moj....
tuzna sam sto ti nisam ispricala puno stvari koje su mi se desile...koje se desavaju...tuzna sam sto nisi odavno dosao da vidis mene i pojedes mamin kolac...da mi sredis kompjuter...doneses koji cd....
ne mozes...razumijem...volis je...i voli je...to ti niko ne moze zabraniti....
tuzna sam...jer sam ti uvijek govorila da trebas da ostanes svoj...da budes "musko"...u onom smislu "musko"...valjda sam znala...da ce se tako nesto desiti...osjecala sam...kao da volis da bude tako...nema veze...
ja cu uvijek biti tu za tebe... i ti ces uvijek biti moj brat....uvijek....

jos osjetim tvoj miris....
jos osjetim okus tvojih usana...
jos osjetim jacinu tvog zagrljaja...
jos osjetim tvoj dodir...
jos osjetim tvoj pogled....
jos mirisem na tebe....

mrzim sebe...mrzim sto sve utice na mene...
neces me vrijedjati....nemas pravo...necu vise da te slusam...
ogradjujem se...ogradjujem se od tvojih rijeci...
nece vise nista tvoje uticati na mene...

sretna sam...puna nekog elana...puna sam svih nekih lijepih osjecaja...
hvala ti...ti si zasluzan za to...svaki tvoj poziv...svaka tvoja poruka cini me jos sretnijom...cak duplo,,, zadovoljnom,,,prezadovoljnom...
zapamti...niko me nikad nije za ovako kratko vrijeme ucinio ovoliko sretnom...
niko nije uspio..niko se nije ni potrudio...ne znam kako si ti to ucinio...
 hvala ti...
dajes mi inspiraciju...mogla bi napisati neku novu bajku...o nama...o onih par najljepsih dana koje si mi pruzio.... za ovo dosad mogla bi napisat dvije...prelijepe bajke.... jer sam sretna....
ali tesko mi je...znas da mi je tesko... tesko mi je bilo sta da napisem jer znam da citas...onda ne znam sta da kazem...
bojim se...da ne bi bila smjesna...da ne bi ispala glupa... da ne bi ispala budala...bojim se da te ne bi otjerala... e toga se najvise bojim...
sreco nisam budala...samo sam sretna...a ti si kriv za to...

 

Ipak pozelim neko pismo...
Ipak mada zajedno nismo....
Pisi, pisi ko nekad 2-3 reda,,,
Pisi, znam da je guzva i da neces stici,,,
Pisi, opisi mjesta,,,
Gdje nas dvoje skupa nikada necemo ici.....

ne znam ja pricati...ne znam pricati onda kad treba da pricam...
pozelila sam te...pozelila sam te punoooo... nisi me to trebao ni pitati....
jesam...
trebala sam ti to sama reci...
sretna sam...jer postojim... jer postojis... jer smo se sreli...
sretna sam...jer si mi se javio...a mislila sam da neces....
sretna sam...jer me zoves sreco...nije niko...odavno...
sretna sam...
budi i ti sretan...jer si me usrecio...jer se osjecam bolje...jer se osjecam lijepom...jer me neko zove sreco....
pisi mi...cuvaj me...molim te...ne daj nikom da mi odvuce misli od tebe...
uspjecu samo ako budes tu...ako te cujem...ako znam da mislis...
onda cu i ja misliti...i onda mi nista vise nece biti vazno... osim toga da tamo negdje pa makar i na kraju svijeta ima neko kome sam bar malo vazna...i ko mi to kaze...
to ce me drzati uz tebe...to ce mi biti dovoljno...hocu da te zavolim...

sta je sreca?? i moze li covjek uvijek biti u potpunosti biti sretan??? ili uvijek nesto fali??? ja sam uvijek bila zadovoljna svojim zivotom...kazem kratko "imam sve"... ono kratko i jasno...imam sve...ali nikad nisam bila zadovoljna svojim ljubavnim zivotom...ili sam ja trazila previse...ili su drugi od mene previse trazili...ne znam...nekad je bilo do mene...nekad do drugih... nikad nije bila potpuna sreca....
sada mi je sve lijepo...ono bas lijepo....mrzim sto uvijek ima to "ali"..i to sto ja mislim da ne postoji ta potpuna sreca.... moje ali...uvijek ali...
otisao je...bila sam tuzna sinoc...danas jos vise...kratko je bilo...
sad je u meni veliki strah...moze li mene neko voljeti...ono pravo...i vjerovati meni...samo meni i nikom vise...bojim se...bojim se da nece uspjeti...
daleko je...stvarno je daleko...
a vrijeme uvijek sporo prolazi...kad zelis da ide brzo...to me boli....
vjeruj u mene....

ostani...bar jos malo...da te jos gledam....da te jos grlim...da te jos ljubim...jos malo...sto moras ici??? sto ne dopustis da uzivam jos...
hocu jos malo....malo tebe...malo tvoje njeznosti...malo tvoje grubosti... malo tebe...jos...hocu jos....
hocu da me uhvatis jako i prislonis na tvoje grudi....i da ti jos milion puta isprljam majicu puderom.... i da mi opet kazes praces ti ovo... hocu da me jos pitas sta mi znaci sve sto uradim....da mi jos govoris kako te lijepo gledam.... hocu da mi jos govoris da su moja usta slatka... hocu da mi jos trazis da te ljubim....hocu da jos sto puta zaustavis lift...samo da bi me poljubio... hocu jos da mi ne das doci do rijeci...meni koja previse pricam... hocu da zajedno slavimo  rodjendane...sedmicu dana ... hocu da mi jos govoris sreco...da mi jos govoris da si me morao upratiti medju sto ljudi... i da mi jos govoris da sam glumila macku jer te nisam gledala...a vidila sam te...i nemas pojma koliko sam zeljela da te gledam...ali ja sam cudna...sad zelim.... jos vise...hocu da ostanes...znam da je nemoguce,,ali najvise bi volila da ostanes...bojim se da necemo uspjeti...zaboravices me do ljeta....bojim se....

nikada nisam volila novu godinu...uvijek me podsjecala na neke tuzne trenutke koje sam dozivila...sinoc nije tako bilo...bilo je drugacije...
bolje..hvala Bogu bolje....tako dobro drustvo...tako dobra zabava... i jos neko...
neko ko je bio prisutan cijelo vrijeme... ali nije bio tu...svojim porukama uljepsao mi je pocetak ove godine...na tako lijep i jednostavan nacin... uljepsao mi je noc...
nije morao biti kraj mene,,a znam da je na neki nacin bio,,,osjecala sam,,osjecala sam da misli na mene...
"sve najljepse u zivotu od srca ti zelim,,,i jos puno vise od toga,,,samo za sinocnju noc,,,da ti se vrati onaj osjecaj koji sam ja imala sinoc...hvala ti..."
SRETNA NOVA GODINA SVIMA I SVE NAJLJEPSE OD SRCA ZELIM....

vjerujete li u horoskope???

ja vjerujem...bar u ove mjesecne i  godisnje....

u godisnjem horoskopu mi pise da sam dosta bila sama...nova godina mi donosi nesto nesto novo...napokonnnnnnnnnnnnn.......

u mjesecnom horoskopu mi pise da mi partner trazi malo vise paznje nego sto u ja pridajem....trebala bi se bar osmijehnuti....to nije tesko.....

i ja kazem...nije mi vise tesko...ali bojim se da vise nemam prilike...

 i ja je necu imati....

za novu godinu pozelila bih sebi jos jednu priliku.... da kako sam horoskop kaze...ne budem vise sama....

a vama...

vama bih pozelila sve najljepse...i sve sto zelite sami sebi...da se ostvari...

sretna vam nova godina.....i svi praznici koje slavite....

ova noc mi te duguje.........

stvarno volim ovu noc,,,bila je super...  uvijek tako kad ocekujes da ce biti bezveze,,,kao sto sam ja veceras kad sam posla,,,bila neraspolozena,,, ispadne predobro...
bile smo na kafici,,onako malo tracerski dio veceri,,nije bio los,,,
poslije smo upali na studentsko vece i to medju Bosance... stvarno volim te ljude,,,iz mrtvih bi covjeka podigli,,,onaj neki njihov rahatluk,, duhovitost,,,
ma moze sve da nestane ali feste nikad,,,malo je takvih ljudi,,danas,,,bar ovdje na kamenu... sjebem se razmisljajuci o tome,,svi su naprcali neke face ozbiljne,,,svi su ambiciozni,,,nezabavni,,,neki umjetni osmijeh,,,klimanje glavom...to je to i tako treba da bude...
ma ne treba...covjeku treba vise smijeha,,,puno vise,,nego sto misle,,,,
malo da se opsute,,nista nije tako crno,,da ne mozemo izdvojiti jednu noc u sedmici za ovakvu zabavu,,,,za malo rahatluka,,, volim Bosance,,,rahat ljudi,,, mozda i nisu,,ali imaju to nesto sto  izvire iz njih,,,
onaj smijeh od srca,,,ono kad vise ne mozes da dises od smijeha,,to volim,,,
hvala vam,,,produzili ste mi zivot bar za 5 godina....

a ja samo emotivna luda....
ceo zivot sa kretenima....

Strah me,,,strah me da sam izgubila,,,izgubila sam ono cemu sam se nadala,,,,

Izgubila sam tvoj pogled,,,trazila sam te,,,ti si se izgubio,,,u ono stotinu ljudi oko nas,,,

Uvijek sam imala preveliku moc zapazanja,,ako gledam medju sto ljudi,,ono sto me interesuje odmah vidim,,,zapazila sam te,,ovaj put,,bila malo blize,,,i ti si nestao,,,kao da si pobjegao,,,,

Trazila sam te pogledom citavu noc,,,nisi bio tu,,,otisao si,,,nisi se vratio,,,

Strah me da sam izgubila nadu,,,nadu da cu nekad biti s tobom i u tebi naci sve ono sto nisam u drugim,,,ima nesto u tim tvojim ocima,,,nesto vidim kroz njih,,,dusa tvoja ili nesto drugo sto me privlaci,,,nije to fizicki izgled,,,vec nesto iz dubine,,,,nesto od cega se sva tresem,,,nesto od cega padam,,,nisam nikad dosad tako,,,,

Strah me da sam izgubila tebe iako te nisam ni imala,,,strah me da sam propustila sansu,,, koju si mi nudio a ja je nisam znala prihvatiti,,,vjeruj mi ne znam nacin,,,nisam nikad,,,

Jesi li pobjegao sad???jesi li se okreno i otisao radi mene???kome si zurio???strah me...

Molim te Boze ucini da nije tako,,,ucini me jos pozeljnom njemu,,,ucini Boze da mi da jos jednu sansu,,,ali molim te Boze ucini da je ja iskoristim i prepoznam,,,,molim te Boze....

cudno je,,,kako je malo potrebno da budemo sretni....

i jos cudnije kako cesto nam bas to malo nedostaje....

"otkad te sretoh ja nemam mira,,ljepota tvoja mene opija",,,
i stvarno koliko si lijep,,glava me zaboli dok te gledam,,,,
a tek tvoje oci,,,kad me pogledaju,,,,gubim se...
mislim kad bi me neko u tom trenutku dotako,,ja bih pala...
a podici bi me mogao,,,samo tvoj pogled opet,,,samo tvoje oci...
naljepse oci,,,nekad ne volim sto si toliko lijep,,,koliko drugih osjeti isto sto i ja...strah me,,,strah me da ne izgubim i taj pogled sto imam... tvoj pogled,,,
puno mi znaci,,kad me gledas......necu da i to izgubim,,,volim sto opet imam o cemu da mislim,,o cemu da mastam,,,o cemu da sanjam,,,o cemu da pricam,,,volim opet biti zaljubljena,,,volim tvoj pogled...a zelim da volim i sve ostalo...pruzi mi priliku....

zasto se nisi pojavio??? samo na tren...samo da te pogledam...
i ti mene...onako muski ,,,duboko...
zasto se nisi pojavio,,,da i ja veceras lijepo zaspem,,, misleci o  svakom pokretu koji si napravio,,,,zasto nisi bio tu........

mrzim zene koje prigovaraju muskarcu za svaku sitnicu koju imaju ili naprave,,,a govore da ih vole...
 zovu ga svaki sat da vide gdje je,,sta radi...cupaju sebi kose od zivaca... zene... povjerenje se stjece,,,vole ga a ne vjeruju,,nesto tu ne ide...
onda ne volim zene koje ne vole majku svoga muskarca,,koliko god ona bila losa ili dobra prema njoj,,ona je ipak rodila tog njenog "voljenog" covjeka...
jos pogotovo ako je sin jedinac...hej pa ta zena ima samo jedno dijete..mora ga voliti najvise,,,mora biti malo dosadna...on joj je samo jedan....
onda ne razumijem kad zena hoce biti ravnopravna sa muskarcem,,uredu je da radi i tako u nekim materijalnim stvarima,,,ali muskarac je jaci,,,nekako veci... trebamo podignut glavu da ga pogledamo,,,a ne ravno,,jer on je tu valjda da nas zastiti...
to je neko moje glediste...ako vec pricamo o pravom voljenom muskarcu..
sve ove primjere sam morala navesti,,jer je jedna djevojka danas citav dan kudila svog "voljenog" momka,,,koji joj daje sve,,,od ljubavi... emocija...
i cak je jos materijalno snadbjeva...ali njoj ne valja...a "voli" ga.. mozda je to zato sto joj pruza sve...pa joj previse svega...pa se ona mora ruzno ponasati prema njemu...
meni je to bezobrazno...

volio me...znam da me volio...sjecam se..voljela sam i ja njega,,ali ne vise sigurna sam...

sta sam?? citav dan razmisljam o tome sta sam ja... ko sam...
i ne znam...
nekad sam sebicna,,,i znam da je uzasno ruzno biti sebican,,
nekad sam brzopleta...kako se kaze kod nas koji prvo kazu pa tek onda misle..ponekad je i obrnuto,,,ali rijetko..
nekad sam nervozna,,i previse,,,ruke mi se tresu,,,od neke uzbudjenosti,,
a ja ni sama ne znam kakve...
nekad se osjecam predobro,,,i lijepo,,i pametno,,i atraktivno sve to u isto vrijeme,,i sigurna sam da je tako,,kako je to dobar osjecaj,,ali rijetko se desi...
nekad sam tako ljubomorna,, e od toga mi nema goreg osjecaja,,, ljubomorna sam na svakog ko je blizu njega,,nije dobro...
nekad previse pricam,,znam,,ali opet kazem hvala Bogu pa imam sta,,,
nekad sam dosadna,,,ali cesce zanimljiva...
nekad mi sve ovo odjednom padne na pamet,,,i samo mislim kako da se promjenim....i to me rastuzi,,zasto da se promjenim?? ko sam?? jesam li previse losa??
ali znam sta je uzrok svega ovoga,,,previse mastanja i sanjarenja...
zelja za ljubavi...njegovom...

Kad bi znao koliko te zelim,
uselio bi se u moje misli,
i zajedno bi se izgubili u masti...

Kad bi znao koliko te zelim,
sanjao bi moje snove,
i ne bi se budili...nikad...

Kad bi znao koliko te zelim,
pozajmio bi svoj dah povjetarcu,
da me opije tvojim milovanjem ..

Kad bi znao koliko te zelim,
pretvorio bi se u zlatnu ribicu,
i sam donio udicu da te ulovim..


kad bi znao samo koliko hrabrosti moram da skupim samo da ti se nasmijem....tesko mi je...a zelim to...zelim....

kida me...............

ova bol na dijelove................

ubi me ova strepnja,,necu vise da izdaleka gledam tvoje oci...
necu vise izdaleka da pricam o tebi... necu sama da mastam o nama...
pridji mi...
ubi me ovo cekanje i ovaj strah...zelim te izbliza gledati..zelim zajedno s tobom mastati o nama...izbliza...
pridji mi...
kazu da sve izdaleka prelijepo izgleda...
zamisli tek koliko bi mi ljepsi i bolji bio da si mi blize...
koliko bi ti se vise divila..samo da te slusam i gledam izbliza....
pridji mi...nemoj mi se samo smjesiti,,ubi me ovo cekanje i strepnja,,,pridji mi...

nasmijesio se...
i opet...
i opet...
i opet...
i opet...
i opet se nasmijesio...
i gledao...
i opet..
i opet...
i opet...
i opet...
i ja sam presretna...opet...

i taj lik stvarno misli da je frajer,,misli da moze mene ofirat....
pa on je lud...stvarno je lud....ma ne mogu sebi da dodjem...
od svih  ljudi on se nasao da mi pridje.... nije normalan...
nisu ni moji kriteriji do neba,,,svjesna sam koliko mogu... i koliko necu...
ma ne znam bi li i da je zadnji momak...ne samo sto je on fizicki grozan...
nego se on naso ofirat i plesat ko kakav kreten uz balade...pa smjeskat nesto zavodnicki...
pa lik stvarno nije normalan...da bi na kraju svega toga dosao do mene...
od svih ostalih prisutnih slucajeva zenskog spola koji su slicni njemu on dosao meni...
poludila sam...jesam majke mi... htjela sam mu reci...halo momak... sta ti je... odakle ti pravo da me ofiras...ja jos znam kakva sam...i svjesna sam... i ti se nasao da mi zvizdis...nekulturni kretenu...
ljuta sam...uzasno sam ljuta...kako ce mi neko fin prici poslije njega...ne mogu ni da ocekujem...uhhhh... nije mi jasno kako neki ljudi imaju hrabrosti...

uzalud se budim ja,,,
i budna sanjam....

zar to nije stvarno tako?? istina nas uvijek boli,,nisam sretna,, znam da sam sama,,znam da on nije tu,,da me ne zeli,,jer da me zeli,,bio bio...
nista na svijetu ne moze sprijeciti nekoga da bude s tobom ako te voli...
zato patim,,jer moja istina je da on nije tu..da ga nema..da sam sama...
tjesim se...tjesim se onim "mozda".... mozda me ipak voli... mozda mu se svidjam ali on ne moze da bude tu,,zbog nekih svojih razloga...koji mene ko biva ne interesuju,,,a ja se ipak tjesim da on hoce,,,da me ipak zeli,,,samo ne zna kako...
to nije tako...istina je ono prvo,,,ali ja cu i dalje da se tjesim svojim nadanjima i mastanjima....svojim sopstvenim lazima....

pozeli me....
pozeli da budem kraj tebe...
pozeli me...
pozeli da te ljubim...
pozeli me...
pozeli da te grlim...
pozeli me...
pozeli da dodjes do mene...
pozeli me...
pozeli da mi pricas...
pozeli me...
pozeli da lezimo na travi i gledamo zvijezde...
pozeli me...
pozeli da me vodis gdje god zelis...
pozeli me...
pozeli da sam kraj tebe sada...
pozeli me...
pozeli sve ovo sto ja odavno zelim...
molim te pozeli me...i ja cu doci...

zavolicu ovo sivo nebo,,
hladnu  kisu,,
ove zle ljude,,
zavolicu i juce i danas,,
da budem tuzna,,
nesretna,,
i ocajna,,
samo da ne budem sama...

suze mi teku od smijeha...
prestanem li da se smijem,,ostace samo suze.....

                                                                               M.Selimovic

i bio je tu...bila sam i ja...nikad blize i nikad bolje... i nikad me nije ovoliko privlacio... rodjak mi kaze...."prstom pokazi i tvoj je"....a ja bih podigla cijelu ruku...i otisla do njega,,,ali ne...ja nisam ta koja prva dolazi,,,ja nisam ta koja prva pozdravlja,,,ja nisam ta koja prva prilazi,,,a jos manje ona koja prva prica...ja mozda i nisam za njega,,,ali volila bi saznat...volila bi cuti od njega..
ma volila bi ga samo cuti,,
gleda me,,znam,,gledam ga,,i to znam,,,a koliko mi godi ni sama vise ne znam...gubim se,,u dubini njegovog pogleda,,,
je li to dovoljno?? nije...zelim da se topim na njegove rijeci..zelim da mi gode njegovi dodiri,, zelim da me gleda kao sto dosad nije nikad...
zelim da bude moj KRALJ!

Rodjen pod sretnom zvezdom magičnom,
ali nad ovom zemljom generalno tragičnom,
čemu sam bliži - triput pogadjaj.
Neko nad nama vrši oglede.
Hajde, usudi se i pogledaj u poglede,
ovde je osmeh - dogadjaj.

U šupak kosmosa smo upali.
Mnogi su domobranci zauvek prolupali.
Caruje virus apatije.
Al' ti na mene stavi upitnik,
pa rekni: dal' ti bata deluje k'o gubitnik?
Ma nema šanse, šta ti je?

Ja nisam luzer, o naprotiv, meni je osmeh lajt-motiv.
Ja nisam luzer, ja imam nas, a za svet - ko te pita?
Ja nisam čedo proseka, mene ne vuče oseka.
S tobom je tretman poseban, svaki je dan dolce vita,
i svud je Hollywood.

prelijep i suncan dan,,i ja sam jutros ustala ranije,,,
a kad nemam nekih obaveza,,inace spavam duze,,ali jutros ne,,,
sunce me probudilo,,to je bio znak da necu prespavati najljepsi dio dana...
i necu sjediti u kuci,,,sad lijepo kad sam se spremila,, doruckovala,,
nasminkala,,,idem sebi kupiti nesto,, ljudi Hercegovina je cudo,,decembar je,,a ja  bez jakne mogu izaci i popiti kafu u gradu,,prelijepo,,,
imala sam par bezvezenih dana,,ko nesto sam ocekivala,,ostavljam ih iza sebe,,necu da ih se sjecam,, na njega cu pokusati da ne mislim,,i idem da sebe pocastim,,mislim da sam zasluzila...
hocu da danas budem rahat,,i svima vam zelim lijep dan,,,

kako je interesantno kad covjek nesto planira i ocekuje...
i to nikako ne dolazi...uvijek je ljepse kad nesto ne ocekujes,,i slucajno se desi...
ja sam se previse nadala,,uvijek se previse nadam i previse mastam,,ovaj put sam izgleda pretjerala,,,
dan je sporo prolazio,,a moja mastanja bivala sve veca...
mrzim to,,,moj pogled nije bio upucen na ljude koji su sa mnom ili oko mene,,nego na vrata prevelike pivnice,,,sad mi je krivo,,ti ljudi sa mnom su bili vise nego zanimljivi,,ali ja nisam bila zanimljiva sama sebi...
znam da grijesim kad ocekujem previse,,volila bi da nije tako,,i kad pokusam da ne bude,,,nekako u sebi imam taj osjecaj nade,,cekanja,,mastanja,,,ne znam ni ja sama... ne mogu protiv sebe,,to je u meni nesto,,,pokusam ali ne ide...
ne ide mi da mislim na nesto drugo,,,
na njega mislim ovih dana,,,svake sekunde,,,minute,,, sata,,,
uvijek,,, i to me cudi,,,rijetko mi se to desava...
ali njega nije bilo sinoc,,,oko mene je bilo hiljadu ljudi,,,,
ali nikoga od njih nisam ocekivala,,,i niko me nije iznenadio
njega sam htjela,,,nije bio tu,,,

kako dug dan...kako dosadan dan....
bas me umara cekanje na izlazak....

kupila sam kartu,,,vec,,,unaprijed,,,,
molim te budi tu sutra vece,,,molim te,,,
cekam te,,,znas,,,cekam te....

(kako bi dobro da postoji mogucnost da on ovo procita ali ne postoji,,
ja  molim za sebe,,onako sama...mozda nekim vecim silama i dodje do njega)

umirem od zelje za tobom...
umirem od zelje da te upoznam...
dodji..pojavi se..ovdje kraj mene...
i budi tu..molim te..nemoj pobjeci nikada...

Nocas htjedoh biti sjenka,
tiha i providna
da me ne vidis ali da cujes
kad te dozivam...

Nocas htjedoh biti svijetlost
obojena ljubavlju
da te obasjam i da se smjestim
Tu na tvom ramenu...

Nocas htjedoh biti zrak
da me udahnes
da ti svjezinom izmamim osmijeh
kada ujutro ustanes...

Nocas htjedoh biti san
da me zapamtis
i da ti se ostvarim
kad se probudis...

Opet je svanuo tracak nade u meni...tracak nade da nekog mogu imati... da mogu imati tebe...

I voljela bih...vise od icega u ovom trenutku...trazim tebe...sad...ne znam sto...ali privukao si me necim...

Mozda bas tim svojim velikim ledjima iza kojih bi stala...onako nezasticena...ti bi me stitio...

Ili mozda tim nekim zagonetnim pogledom...koji mi govori...da znas...puno vise nego ja...

Mozda ti koji bi me ispravio ondje gdje grijesim....ne znam..cini mi se...volila bi da budem sigurna...volila bi da budem vise strpljiva....da se malo manje bojim... a da me ti oslobodis svega toga...volila bi....volila bi sad i da te izmasiram...kad znam da si umoran...  i volila bi da ti donesem onaj burek( o kojem je moj prijatelj pricao) kad ogladnis na poslu... i da se dreknem juhuuuuuu... ( slobodno se nasmijte)...volila bi...i uradila bi sve to...ako bi i ti mene volio....

hocu da te znam...kako?? imam nacin,,ali opet pitam...kako??
kako protiv sebe?? kako ojacati?? ne znam...pokusala sam jace..
pokusala sami da presutim osobama...u koje imam najvise povjerenja... nisam uspjela...bas zato sto imam povjerenja,sto ih volim...i bas zato sto previse mislim o tebi...zanimas me... samo dva dana od te noci... i jos si mi u mislima...bio si mi i u snovima...dugo...dugo sam te sanjala...zato sam i dugo spavala...svidjelo mi se...
zelim te...blize..

Mrak se skupio u kap, rano jutro kao slap
Ulazi u sobu
Dal si ikad pitala tamne senke zidova
Ujutro gde odu

Oci su ti sklopljene, usne su ti umorne
Ne ljubi me njima
Nisu cvorci pevali dok je iznad krovova
Svirala tisina

Hajde Boze budi drug pa okreni jedan krug
Unazad planetu
Noc je kratko trajala a nama je trebala
Najduza na svetu

U mom oku samo hlad u mom srcu samo stud
Inje i prasina
Nisu cvorci pevali dok je iznad krovova
Svirala tisina

,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
treba mi neka promjena
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
nesto da mi ne bude sve isto
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
nesto da me razveseli
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
nesto
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
bilo sta
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
samo da budem sretna
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

bila sam tu...blizu...gledao si....ili mi se cinilo....da gledas.... ne znam ...vise nisam sigurna....sto gledas...sta hoces....sta mislis...
jer ja vise necu da mislim o tome...nije mi vazno...otisao si....
i opet si pogledao onako sanerski s vrata...neka si...drago mi je....
godi mi....ali ne godi mi neizvjesnost...ako hoces nesto ...dodji... cekam te...
vratit te necu...budi siguran....potreban mi je neko....
a voljela bi da taj neko budes ti...

.............................dosada......................
............................uzasna.......................
...........................dosada.......................

sta ja ocekujem??? nekoga.... koga??? kakvog???? ne znam,,,kriteriji su mi se smanjili... ne trazim vise nekog da je dobar ,,da ima,,,da je fin,,, ne vise,,, sad je raspisan oglas za nekoga ko voli....ko ljubi....ko zeli...ko grli... ko postuje....
oglas??? ruzno zvuci...ali tako je... raspisan je oglas u  mojoj glavi...u mom srcu... usamljenom srcu....ne u novinama naravno...
hoce li iko doci sa svojim podacima...ne znam...i dalje ce biti raspisan... zavrsnog roka nema... on samo ceka... i ja...cekam i nadam se... necemu lijepom....

dva bosanca....jedan iz ze-do kantona...a drugi iz usk... bosanci su mi uvijek dragi bili...dobri momci...odgojeni...kulturni...lijepi...i nadasve pametni....meni veoma dragi prijatelji( svaki dan sam s njima na msn-u)...ali cesto me naljute.... nemaju vjere u sebe...bas nekako kao ja kada trebam nesto da radim....
oni nisu svjesni da su pametni...odgojeni...primjerni...i lijepi.... to je razlog...njihovog stanja... iz kojeg misle da nece nikad izaci...
a ja ovim putem hocu samo da im kazem mozete bolje...i vise...i opet bolje... i opet  vise.... naucite sami sebe voljeti vise i drugi ce vas vise voljeti i postovati... i dajte tim curama priliku da vas fino upoznaju.... nema vise zezanja...
 a ja sam tu...ja vas podrzavam....

>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>ljubav<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<
>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>sreca<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<
>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>toplina<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<
>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>mir<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<
>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>ti<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<
>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>i<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<
>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>ja<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<<

ja vjerujem u ljude....vjerujem da su dobri...vjerujem u postojanje dobra...a vjerujem da je zlo daleko od mene...ali grijesim...jer ne vjerujem u sebe dovoljno...gubim je...vjeru u sebe...
vjerujem u Boga....vjerujem da On upravlja ovim svijetom i svim sto se u njemu nalazi...
vjerujem da me On ovakvu stvorio...da je zelio da budem slaba...isto tako vjerujem... da me On moze promjeniti...ali nista bez mene...
vjerujem i da ja sama mogu uticati na samu sebe....
vjerujem i da cu se potruditi...vjerujem.....

mislim...
mislim da mi smeta kisa...
mislim da je to bezveze....
mislim da mi je dosadno...
mislim da ne moze biti drugacije...
mislim da ona ima ruznu majicu...
ali mislim da je dobra...
mislim da se njemu svidjam...
mislim da me gledao...
mislim da je veceras bilo zanimljivo...
mislila sam da cu ga sutra vidjeti...
mislim gdje je sada....
mislim sta radi...
mislim da on misli na mene....
mislim da previse mislim....

Tvoje lice, pomislila sam gledajući te u snu,,,,
izgledalo je tako bijelo,,,
 kao velika pahulja, drugi svijet..
 Izgledalo je da se tvoj pogled spušta na moje usne...
 s neke druge zvijezde,
 iz nekog drugog vremena...
 sve je na tebi bilo nestvarno...

Odakle si, ljubavi?

Ako bih mogla poći s tobom, da li je dovoljno samo zagrliti te i stisnuti se uz tvoje tijelo, gledati te... Ti ćeš me odnijeti?

Ah, ne. Ne... Bolje me ostavi ovdje gdje je ljubav laka poput snijega....
 Ovdje, gdje i jednom kad se probudim bez tebe,,
 izgledat će samo kao da beskrajno dugo putujem
 do vrata iza kojih me čekaš, prije nego pokucam na njih...
 a ti beskrajno dugo čekaš da ih opet otvorim,
i kao i uvijek  iznenadim te svojim dolaskom.....

rucak sam zaboravila...i sve mi je izgorilo.....

ja znam da me ti razumijes...jedina...znam da me postujes i volis...i znam da bi sve za mene ucinila...ali imam i ja pravo da nekad posumnjam...
neki losi ljudi ucine to...ti losi ljudi...u losem trenutku mog zivota...a tebe sasvim slucajno nema... a meni je tesko....znam ja ipak da si ti tu negdje...
da mislis...ali ti djavoli u meni...ne daju mi mira....
ali ja isto toliko volim tebe....isto toliko te postujem i volim...to me navodi da ti sve to kazem...sve sto mislim...sve dobro i lose...cak i moje najcrnje misli....
jer ti si moj pravi prijatelj...(mojoj Jasmini)....

kako je tezak dan prosao...tesko vrijeme...
kisa...mrzim je...pogorsa mi raspolozenje...
uvijek...
ali prije nije bilo tako...
nekad sam jedva cekala kisu...voljela sam je....
davno...kisa...ti..i...ja...
ne smeta nam...zajedno smo...godi nam...skacemo po ulicama tvog malog gradica....mokri do koze....hladno je..januar....ali nam nije...
toplo je...cak vruce....kisa....smijeh...do suza...voljeli smo se....
poslije toga snijeg...opet ti...i opet ja...opet na ulicama tvog malog grada...
grudvamo se...skacemo...valjamo...ljubimo...u snijegu....
bili smo mladi...i voljeli smo se....
doslo je ljeto...i opet ja...i opet ti...ali ti drugaciji...
ne volis me vise...
topliji dani,,,hladnije srce....
meni je bilo hladno,,,jer nisi me volio...
sada vise ja ne volim tebe,,,ni kisu,,,ni snijeg,,,a posebno ne volim januar....

hocu da sanjam i veceras...da sanjam svake noci..........one oci........

Sanjala sam sinoc...sanjala sam kako mi lezis u krilu...kako njezno mazim tvoju crnu kosu...
A lice ti ne vidim...gledas negdje drugo..ne u mene....ja se i dalje igram s malim pramencicem tvoje kose...kojeg sam vjesto izdvojila...i napravila neki cvoric....pruzas ruku preko mojih nogu...i pocinjes da me mazis po koljenima...znas da me to skaklji...tresem se.... ali ne govorim ti da prestanes...godi mi...tvoj dodir...uzivam...odjednom okreces glavu prema meni...i tvoje zelene oci sve preokrecu....sad ja lezim na tvojim grudima....slusam ti svaki otkucaj srca...koji nije tako brz...cak je spor...sporiji nego inace...ovoga puta ja sam okrenuta prema tebi...kao i uvijek...ja i ovog puta gledam tvoje zelene oci...koje vise nisu onako svijetle kao maloprije..sad su mutne...mazis me po licu...volis to...kazes...ali ja ne...ne vise...znam da sanjam...vratiti se na to ne mogu...vise nikad....

gledam te,
          i ti gledas mene...
ne razumijem te,
          oci ti sjaje...
volim te,
           jako,cvrsto,tiho i njezno...
gubim te,
           a to je neizbjezno....
lazem ti,
         kao da je lako,a srce istinu zna...
pitam te,
          sta ima ona,,a nemam ja??